prasaptala jana.

Ja cichienka vyzvaliu ruku z-pad jaje scaki, ustau i pacau spiesna apranacca. Chery siadziela na lozku i pazirala na mianie.

— Dzie tvaje recy? — spytausia ja i adrazu z paskadavau pra heta.

— Maje recy?

— Niauzo u ciabie tolki adna sukienka?

Zaraz heta byla uzo hulnia. Ja imknuusia trymacca budzionna, svabodna, byccam my rasstalisia tolki ucora, nie, byccam my naohul nikoli nie razlucalisia. Chery ustala, znajomym lohkim i mocnym rucham papravila sukienku. Maje slovy zaintryhavali Chery, ale jana pramaucala. Tolki ciapier jana uvazliva usio ahledziela i, vidac, zdziulenaja paviarnulasia da mianie.

— Nie viedaju, — pramovila jana biezdapamozna, — mahcyma, u safie?.. — dadala Chery i adcynila dzviery.

— Nie, tam tolki kambiniezony, — adkazau ja.

Ja znajsou kala rukamyjnika elektrabrytvu i pacau halicca. Starausia nie stac placyma da dziaucyny, kim by jana ni byla.

Chery chadzila pa kabinie, zazirala va usie kutki, uhladalasia u iluminatar, narescie padysla da mianie i pramovila:

— Krys, u mianie takoje adcuvannie, byccam niesta zdarylasia.

I zmoukla. Ja vyklucyu brytvu i cakau.

— Byccam ja niesta zabylasia… byccam smat sto zabylasia. Viedaju… pamiataju tolki ciabie… i… i nicoha bols.

Ja sluchau jaje, starajucysia nijak nie vyjavic siabie.

— Ja byla… chvoraja?

— Nu… mozna skazac i tak. Niejki cas ty chvarela.

— Aha, vos, znacyc, u cym sprava.

Chery adrazu supakoilasia. Ja nie mahu pieradac moj stan: kali jana maucala, chadzila, siadziela, usmichalasia, pierakananasc, sto pierada mnoj Chery, byla macniejsaja za hniatlivuju tryvohu. Pasla mnie znou pacalo zdavacca, sto heta nie Chery, a tolki jaje sproscany vobraz, zasnavany na niekalkich charakternych slovach, ruchach, zestach. Jana nablizilasia da mianie amal uscylnuju, upierlasia kulackami u maje hrudzi i spytalasia:

— Jak u nas z taboj? Dobra ci drenna?

— Cudouna, — adkazau ja.

Jana ledz prykmietna usmichnulasia.

— Kali ty tak havorys, znacyc, drenna.

— Sto ty, Chery! Viedajes, darahaja, mnie treba zaraz vyjsci, — chucienka pramoviu ja. — Pacakaj mianie, dobra? A mo ty halodnaja? — dadau ja i raptam sam zachacieu jesci.

— Halodnaja? Nie. — Jana pakrucila halavoj, jaje valasy rassypalisia pa placach. — Mnie cakac ciabie? Douha?

— Z hadzinu… — pacau ja.

— Ja pajdu z taboj, — pierabila Chery.

— Tabie nielha isci sa mnoj, mnie treba pracavac.

— Ja pajdu z taboj.

Heta byla zusim insaja Chery: taja u padobnych vypadkach nikoli nie nastojvala. Nikoli.

— Dziciatka majo, heta niemazliva…

Jana pazirala na mianie znizu, pasla uziala za ruku. Ja praviou dalonniu pa jaje ruce, placo bylo pruhkaje i cioplaje. Zusim nie zadajucy, ja lascyu jaje. Usia maja istota prahnula jaje, ja chacieu jaje nasupierak rozumu, nasupierak usim arhumientam, nasupierak strachu.

Z usiaje sily starajucysia zachavac spakoj, ja pautaryu:

— Chery, heta niemahcyma, ty pavinna zastacca.

— Nie.

Jak heta prahucala!

— Camu?

— N-nie… viedaju.

Jana azirnulasia i znou padniala vocy na mianie.

— Ja nie mahu… — pramovila jana cicha.

— Camu?!

— Nie viedaju. Nie mahu. Mnie zdajecca… Mnie zdajecca…

Jana z ciazkasciu sukala adkazu, a kali znajsla, to i dla jaje samoj jon prahucau niecakana:

— Mnie zdajecca, sto ja pavinna bacyc ciabie… zausiody.

Spakojnaja intanacyja chavala nie pacucci, a niesta zusim insaje. Ja heta adcuu. Zniesnie usio zastavalasia pa-raniejsamu: ja abdymau jaje, hledziacy u vocy, ale pacichu pacau zalomvac joj ruki za spinu, nierasucyja ruchi stali upeunienymi — ja znajsou svaju metu. Vacyma ja uzo sukau, cym mozna zviazac jaje.

Jaje lokci, adviedzienyja mnoju nazad, stuknulisia i adnacasova napruzylisia z takoj silaj, jakaja zviala na nisto maje namahanni. Ja zmahausia mo chvilinu. Jana stajala, vyhnuusysia nazad, ledz nie kranalasia padlohi. U takim stanoviscy navat atlet nie zdoleu by supraciulacca. A jana, niapeuna usmichajucysia, vyzvalilasia z maich abdymkau, vyprastalasia i apuscila ruki. Tvar jaje navat nie zdryhanuusia.

Jaje vocy sacyli za mnoj hetak za spakojna, z cikaunasciu, jak i napacatku, kali ja pracnuusia. Jana, vidac, navat nie zauvazyla maich adcajnych vysilkau, vyklikanych prylivam strachu. Zaraz jana stajala abyjakavaja, zasiarodzanaja, krychu zdziulenaja, nibyta niecaha cakajucy.

Maje ruki apuscilisia. Ja pakinuu jaje pasiarod pakoja i padysou da palicy la rukamyjnika. Z adcuvanniem, sto trapiu u nievierahodnuju pastku, ja sukau vyjscia, miarkujucy zrabic usio, sto patrabavala situacyja. Kali b niechta spytausia, sto sa mnoj stalasia i sto usio heta aznacaje, ja nie zdoleu by vycisnuc z siabie nivodnaha slova, ale ja pastupova zrazumieu: toje, sto adbyvajecca na Stancyi z usimi nami, heta nieparyunaje celaje, takoje z strasnaje, jak i niezrazumielaje. Adnak u toj momant ja byu zaniaty insym — sprabavau znajsci choc niejki chod, niejkuju scylinu dla vyratavannia. Ja uvies cas adcuvau na sabie pozirk Chery. Nad palicaj u scianie byla malenkaja aptecka. Ja chutka ahledzieu jaje, znajsou sloik sa snatvornymi paraskami i kinuu catyry tabletki — maksimalnuju dozu — u sklanku. Ja navat nie chavau svaje manipulacyi ad Chery, ciazka skazac camu, ja nie zadumvausia nad hetym. Naliu u sklanku haracaj vady i pacakau, pakul tabletki rastvoracca, padysou da Chery, jakaja usio jasce stajala pasiarod pakoja.

— Ty hnievajessia? — spytalasia jana cicha.

— Nie. Vypi vos heta.

Nie viedaju, camu ja licyu, sto Chery pasluchajecca. Sapraudy, jana moucki uziala u mianie sklanku i vypila jaje zalpam. Ja pastaviu pustuju sklanku na stolik i sieu u kut pamiz safaj i kniznaj palicaj. Chery niaspiesna padysla da mianie, usielasia na padlozie la kresla, jana rabila heta i raniej, padkurcyla nohi i dobra znajomym rucham adkinula valasy nazad. Choc ja uzo bols nie vieryu, sto heta Chery, usio adno kozny raz, kali ja paznavau jaje pryvycki, stosci sciskala majo horla. Heta bylo niezrazumiela i strasna, a strasniej za usio toje, sto ja i sam pavodziu siabie vieralomna, robiacy vyhlad, sto prymaju jaje za Chery, ale z jana sama licyla siabie Chery, i, zhodna z jaje razumienniem, tut nie bylo nijakaj chitrasci. Nie mahu rastlumacyc, jak ja zdahadausia, sto usio mienavita tak, ale ja byu upeunieny u hetym, kali naohul jasce mahla isnavac choc niejkaja upeunienasc!

Ja siadzieu, a dziaucyna abapierlasia placyma na maje kaleni, jaje valasy kazytali maju ruku. My siadzieli nieruchoma. Niekalki razou ja nieprykmietna pazirau na hadzinnik. Minula pauhadziny, snatvornaje pavinna padziejnicac. Chery niesta cichienka pramarmytala.

— Sto ty skazala? — spytausia ja.

Jana nie adkazala. Ja palicyu heta adznakaj jaje sanlivasci, choc — daliboh, u hlybini dusy sumniavausia, sto na jaje padziejnicaje lakarstva. Camu? Nie viedaju. Vierahodna, tamu, sto takoje vyjscie bylo b zanadta prostaje.

Jaje halava pavoli apuskalasia na maje kaleni, ciomnyja valasy upali na tvar; Chery dychala spakojna, jak calaviek, jaki spic. Ja nachiliusia, kab adniesci jaje na lozak. Nie raspluscvajucy vacej, jana krychu turzanula mianie za valasy i hucna rassmiajalasia.

Ja zdrancvieu, a jana zalivalasia smiecham i, prymruzyusy vocy, nazirala za mnoj. Vyraz jaje tvaru byu naiuny i chitry. Ja siadzieu nienaturalna prama, ahlusany i biezdapamozny, a Chery chichiknula jasce raz, prycisnulasia scakoj da majoj ruki i zmoukla.

— Caho ty smiajessia? — hlucha spytausia ja.

Jaje tvar znou stau niespakojny, zadumlivy. Ja bacyu, sto jana choca byc scyraj. Chery padniesla palec da nosa i pramovila, uzdychajucy:

— Sama nie viedaju.

U jaje slovach prahucala scyraje zdziulennie.

— Ja zdajusia tabie idyjotkaj, prauda? — praciahvala jana. — Niejak raptouna mnie… ale i ty dobry… siadzis nasupleny, jak… jak Pielvis…

— Jak chto? — pierapytau ja. Mnie padalosia, sto ja drenna pacuu.

— Jak Pielvis, ty z viedajes, toj taustun…

Niesumnienna, Chery nie mahla ni viedac, ni cuc pra jaho ad mianie: jon viarnuusia sa svajoj ekspiedycyi sama malaje hady praz try pasla jaje smierci. Ja taksama nie viedau jaho raniej i navat ujaulennia nie mieu, sto jon, kali starsyniuje na schodach Instytuta, nievierahodna zaciahvaje hetyja pasiadzenni. Jaho prozvisca Piele Vilis, sto skarocana utvaraje mianusku, jakuju da jaho viartannia taksama nichto nie viedau.

Chery abapierlasia lokciami na maje kaleni i pazirala mnie u tvar. Ja praviou daloniami pa jaje rukach, placach, syi, adcuu pulsujucyja zylki. Heta mozna bylo licyc laskaj. Miarkujucy pa jaje pozirku, jana mienavita tak heta uspryniala. A ja prosta chacieu pierakanacca, sto dakranajusia da zvycajnaha cioplaha calaviecaha ciela, sto pad jaje skuraj josc muskuly, kosci, sustavy. Pazirajucy u jaje spakojnyja vocy, ja adcuu nieadolnaje zadannie z usiaje sily schapic jaje za horla.

Maje palcy amal scisnulisia, ale tut ja zhadau akryvaulenyja ruki Snauta i adpusciu Chery.

— Jak ty dziuna pazirajes… — pramovila jana spakojna.

Majo serca kalacilasia tak, sto ja nie moh havaryc. Na imhniennie ja zapluscyu vocy.

Niecakana u mianie uznik plan. Adrazu uvies, z usimi detalami. Nie hublajucy ni siekundy, ja ustau z kresla.

— Ja musu isci, Chery, ale kali ty vielmi chocas, to mozas pajsci sa mnoj.

— Dobra.

Jana uschapilasia na nohi.

— Camu ty bosaja? — spytausia ja, padychodziacy da safy i vybirajucy siarod roznakalarovych kambiniezonau dva — sabie i joj.

— Nie viedaju… vidac, niekudy zakinula tufli… — skazala jana niapeuna.

Ja nie zviarnuu na heta uvahi.

— Zdymi sukienku, inaks ty nie apranies kambiniezon.

— Kambiniezon?.. Navosta? — spytalasia jana, adrazu sciahvajucy sukienku.

Ale tut vysvietlilasia dziunaja rec — sukienku nielha bylo zniac— jana akazalasia biez usialakaj zaspilki. Cyrvonyja huziki pasiarod byli tolki azdobaj. Nijakich zaspilek niama. Chery razhublena usmichalasia. Robiacy vyhlad, sto heta sama zvyklaja sprava, ja padniau z padlohi instrumient, padobny na skalpiel, nadrezau im sukienku, tam, dzie na spinie pacynalasia dekalte. Ciapier jana mahla zniac sukienku praz halavu. Kambiniezon byu joj trochi vielikavaty.

— My palacim?.. Razam? — dapytvalasia jana, kali my, apranuusysia, vychodzili z pakoja.

Ja kiunuu halavoj. Ja nadta bajausia, sto my sustreniem Snauta, ale kalidor, jaki viou da uzlotnaj placouki, byu pusty, a dzviery radyjostancyi, mima jakich my prajsli, zacynieny.

Na Stancyi panavala miortvaja cisynia. Chery sacyla, jak na nievialikaj elektrycnaj kalascy ja

Вы читаете Salarys
Добавить отзыв
ВСЕ ОТЗЫВЫ О КНИГЕ В ИЗБРАННОЕ

0

Вы можете отметить интересные вам фрагменты текста, которые будут доступны по уникальной ссылке в адресной строке браузера.

Отметить Добавить цитату
×